SEJJIDI SUAD MUTEKIJA

Posjetite moje blogove: 1. http://kuranjelijek.blogger.ba/; 2. https://sejjidisuadmutekija.blogspot.ba/

27.10.2008.

PRINCIPI TOLERANCIJE U ISLAMU

       Nema sumnje da tolerantan odnos ljudi,u privatnom i javnom zivotu ,prestavlja velicanstvenu i korisnu stvar. Istina ja da tolerancija u zivotu nalazi na mnogo prepreka  i ugrozena je uskogrudnostima i prevrtjivosti.Nije je lako provoditi kao sto to zamisljaju moralisti i drustveni idealista , jer tolerancija  u svom punom znacaji sveobuhvatoj praksi ne ide u koraku i istosmjerom s ljudskim prothjeva posebno ako su oni pocetnicki  i neusmjerni odgojem i neobuhvacenim vaspitanjem cvrscim etickim normama.

       Da bi toleratnost postala strestvom kojim ljudi lako i glatko saobracaju nuzan je prethodni  odgoj i rano uvjerovanje licnosti,te suptilna duhovna i moralna priprema i  prihvatanje niza principa i osnova , s kojim bi covjek prolazio u razlicitim poslovima i pridrzavao ih se u svim svojim odnosima.

        U ovom slucaju trpetljivost postaje neodvojivim dijelom svakidasnjeg ljudskog zivota : psihicki emocionalno i idejno. S obzirom na vaznost tolerancije i plemenitih posljedica koje iz nje proisticu kao i opasnosti nemilih posljedica koje nastaju iz netrpeljivosti i fanatizma, pojedinacnog ili drustvenog, islam posvecuje jako mnogo paznje toleranciji.

        Nauka islama tekstualno postavlja teoretske osnove na kojima ce pocivati i s kojih ce polaziti ljudska tolerancija. Isto tako islam odredjuje niz prakticnih mjera za svakodnevno zivljenje u toleranciji.

         Smatramo korisnim ukazati na nacin i metod kojim islam rjesava pitanje snosljivosti i upoznati se sa teoretskim osnovama koje iznosi, kao i prakticnim mjerama koje predlaze, kako bi tolerancija zagospodarila medju ljudima samostalno i nenametljivo.

         Sest je teoretskih nacela, prema odrednicama islamskog ucenja, od kojih polazi tolerancija.

        Prvi princip : je upoznavanje covjeka o jedinstvenosti ljudske vrste da razlika medju ljudima u boji i jeziku nema nikakva udjela u uzdizanju ili podcjenjivanju bilo kog covjeka, niti ucestvuju u progresu ili zaostalosti kog naroda. Ova razlika nije dokaz razlicosti u ljudskoj prirodi, nego je to samo vid Allahove moci i Njegove velicine, sto se jasno da i vidjeti iz ajeta : ---- " ... i jedan od dokaza Njegovih je stvaranje nebesa i Zemlje i raznovrsnost jezika vasih i boja vasih, to su, pouke za one koji znaju " er Rum, 22 " ).

        Usvajanje ovog prvog principa vodi ka ---- odbacivanju bilo kakvog rasnog i jezickog razlikovanja medju ljudima.

        Drugi princip : jeste upucivanje, da je razlika kod ljudi u vjerovanju i ubjedjenju, prirodna stvar u zivotu covjeka i nema svrhe izbjegavati je.

         Allahova odredba i moc su htjeli da stvori covjeka slobodnim i da svoje uvjerenje sam bira, za razliku od drugih bica. O ovom pitanju Kur'an jasno govori, smatrajuci ga svrsenim cinom. '' Da Gospodar tvoj hoce, na Zemlji bi doista bili svi vjernici Pa zasto onda ti da nagonis ljude da budu vjernici.'' Junus, 99.  

         Slicno stoji i u ajetu:

          '' A da je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude sljedbenicima jedne vjere ucinio. Medjutim, oni ce se uvijek u vjeerovanju razilati, osim onih kojima se Gospodar tvoj smiluje...'', Hud, 118---119.

           Saglasavanje sa ovim, drugim principom vodi covjeka ( vjernika ) ka uvjerenju o nemogucnosti okupljanja citavog svijeta oko jednog uvjerenja i objedinjenja u jednoj vjeri.

         Treci princip : ima za cilj objasniti covjeku da je svaki pokusaj, s njegove strane, da iskorjeni vjerske razlike, svojim licnim sredstvima, propao pokusaj. Svaki ovakav trud i vrijeme, na ovom putu, unaprijed su izgubljeni.

           Allahova volja i moc su htjeli da nastave egzistirati razilazenja u misljenjima i vjerovanjima do kraja opstanka ovoga svijeta, potvrdjujuci ranije receno u ajetu''... Medjutim, oni ce se uvijek u vjerovanju razilaziti ''. Hud, 118. 

           Sam Stvoritelj svega uzeo je na Sebe obavezu da razrijesi nesuglasja ljudi onog momenta kada stupe pred Njega na '' Dan rjesenja '' i '' Dan polaganja racuna '', o cemu Kur'an kazuje : ... i Gospodar tvoj ce na Sudnjem danu njima presuditi u onome oko cega su se razilazili : '' en - Nahl, 124.

          Prihvatanje treceg principa uvjerava nas u bespredmetnost ulaska u vjerske konflikte, jer su beskorisni.

 

       *** Prevodi kur'anskih ajeta su prema : Kur'an s prevodom, od B. Korkuta. Starjesinstvo I Z za BiH .., Sarajevo , 1984.

                                 

             Cetvrti princip : je saopcavanje covjeku da vjerovanje i pripadnost bilo kojoj vjeri, odnosno ideji, nije stvarno i zdravo ubjedjenje ako ono ne proistice iz potpunog zadovoljstva u kome nema mjesta bilo kakvom pritisku ili prisili.

             U slucaju da neko bude prisiljen na prividno usvajanje nekog vjerovanja, a potom se zeli vratiti svojoj,ranijoj vjeri, po islamskom ucenju to mu se dozvoljava, bez zamjerke i posljedica.

            Da bi se ovaj princip ucvrstio i osnazio objavljeni su ajeti : " U vjeri nema prisiljavanja, pravi put se jasno razlikuje od zablude ". el- Bekare, 256.

          " Da Gospodar tvoj hoce na Zemlji bi doista bili svi vjernici. Pa zasto onda ti da nagonis ljude da budu vjernici. " Junus, 99.

          " Ti doista, ne mozes uputiti na pravi put onoga koga ti zelis da uputis,--- Allah ukazuje na pravi put onome kome On hoce. " el- Kasas, 56.

          Usvajanje ovog, cetvrtog principa vodi ukidanju prisiljavanja drugih da udju u vjeru ili ubjedjenje izvan svoga, i priprema put postivanju volje drugih, te prihvatanje koegzistencije s njima onakvim kakvi jesu.

           Peti princip : je upoznavanje covjeka s cinjenicom da ljudi pored razlika u vjerovanjima, jezicima i boji, te brojnosti plemena i naroda kojim pripadaju, po svojoj prirodi,cine jednu vrstu i vuku jedno porijeklo. Po prirodi teze ostvarenju jednog cilja.

          Jedinstvo porijekla i zajednicka priroda, trebaju biti najveci faktor medjuljudskog upoznavanja i ispomoci i najvazniji cinilac u ujedinjenju napora svih ljudi u nosenju tereta visih zahtjeva dobrobiti covjecanstva kojemu ono, u cjelini, stremi.

         Ocevidno je da ovaj zajednicki rad nije u sukobu sa ostavljanjem slobode svakom narodu da vjeruje ono sto zeli. Taj rad je, ujedno, i najjaci faktor priblizavanja i razumjevanja razliciti naroda.

          U tom smislu Kura'an skrece paznju covjecanstvu, na ovaj princip, pa kaze : 

          " O ljudi, Mi vas od jednog covjeka i jedne zene stvaramo i narode i plemena vas dijelimo da bi ste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najvise boji, Allah uistinu sve zna i nije Mu skriveno nista " . el - Hudzurat, 13.

            Prihvatanje ovog petog principa, usmjerava covjeka da prije svega akceptira ono sto ga sjedinjuje s bratom, drugim covjekom, umjesto da se povlaci u sebe i izbjegava druge, uz dokaz razlika koje postoje izmedju njega i njih, i tako odbije madjusobno ispomaganje.

          Sesti je princip : je upucivanje covjeka na to da je nemoguce obezbjediti parmanentan i aktivan uspjeh plodonosne saradnje ljudi u ostvarivanju visokih ciljeva covjecanstva, osim u atmosferi sigurnosti, mira i uzajamnog povjerenja. LJudi ne mogu dozivjeti svoj puni procvat osim ako njihovi odnosi budu u znaku ljubavi, otvorenosti i uvazavanja. O uzajamnom miru govori ajet :

          " Ako oni budu skloni miru budi i ti sklon ipouzdaj se u Allaha, jer On, uistinu,sve cuje i sve zna ". el- Anfal, 61.

          O drugom dijelu ovog principa, a to je uvazavanje i medjusobna saradnja, Kur'an veli : Allah vam ne zabranjuje da cinite dobro i da budete pravedni prema onima koji zbog vjere ne ratuju protiv vas i koji vas iz zavicaja ne izgone-- Allah zaista voli one koji su pravicni." el- Muntehine, 8.

        Primjetno je da se ovaj ajet nije zadovoljio samo sa " pravednoscu ", koja je pravo svih, nego joj pridodaje jos i dobrocinstvo i postovanje koji osnazuju pravicnost.

       Sazivljavanje sa ovim sestim principom vodi pripremi zdrave klime koja bodri na saradnju sa ostalima, u atmosferi uzajamnog povjerenja, sigurnosti i harmonije, a sve u cilju opcem dobru.

       Ovo su osnovna nacela cije kalemljenje i prihvatanje u narodu cini ljude potpuno spremnim u prakticiranju snosljivosti u svim sverama zivota, bez vecih teskoca obaveza, kontinuirano i bez prekida, s obzirom na cinjenicu da je tolerancija vjerska duznost i moralna obaveza muslimana bez koje nema zdravog imana i vjere.

        Sto se tice prakticnih mjera, koje islam odredjuje radi sirenja trpeljivosti medju ljudima, u najsirijim razmjerama i pruzanja dubljih korjena njihovim dusama, te davanju svakidasnjem zivotu pecata velikodusnosti, ove mjere su mnogobrojne raznovrsne. Medju njima se isticu i slijedece:

        1. Dozvoljava se muslimanima da:

        __ stanuju u susjedstvu drugih ( nemuslimana )

        __ sjede s njima na skupovima,

        __ da se goste na gozbama,

        __ posjecuju jedni druge kad su zdravi ili bolesni,

        __ da uzimaju ucesca pri veseljima i tuzi ili sucuti, u nevolji jedni drugih i drugim slicnim bratskim manifestacijama.

        U vezi ugoscavanja jedni drugih Kur'an veli :

       " Od sada vam se dozvoljava sva lijepa jela onih kojima je data Knjiga ** i vasa jela su njima dozvoljena. " el- Maide, 5.

         Ostale situacije uzajamnog prisnog zivota muslimana i drugih potvrdili su praksa Muhammeda, a, s. i postupci narednih generacija muslimana.

          ** Pod ovim se ne misle jela koja su muslimanu seriatom zabranjena__ haram, kao svinjsko meso i mast, te alkohol ( prim pisca ). 

        2. dozvoljeno je muslimanu da stupaju u rodbinske veze s drugima. U ovom slucaju muz ~~ musliman i zena ~~ nemuslimanka, KITABIJA, duzni su postivati vjeru jedni drugih, sto znaci da im vjera nije prepreka u dobrim odnosima. Ne treba se onda cuditi da nalazimo slucajeva gdje je majka ostala nemuslimanka, a djeca muslimani.

        U ovom braku muslimana i nemuslimanke, baziranom na toleranciji i ne pristrasnosti, govoreci drugi dio ajeta sure el- Maide " ... i cestite vjernice su vam dozvoljene, i cestite kceri onih kojima je data Knjiga prije vas, kad im vjecne darove dadete s namjerom da se njima ozenite, a ne da ih za prileznice uzimate.. "  

         3. Muslimanima je dozvoljeno da posebnom oporukom ostave imetak u nasljedstvo svojim,nemuslimanskim rodjacima, muz supruzi ili djeca majci. Na jednu od ovih situacija se odnose i ove kur'anske rijeci : " Kada neko od vas bude na samrti, ako ostavlja imetak, propisuje vam se kao obaveza za one koji se Allaha boje, da pravedno ucini oporuku roditeljima i bliznjima.. " el- Bekare, 180. 

          4. Dozvoljava se muslimanima da dio svog prikupljenog zekata trose i na nemuslimansku sirotinju. Isto tako im se dozvoljava da " ... one cija srca treba pridobiti " ukljuce u troskove zekata. To su oni koji suosjecaju s muslimanima ili brane legitimna prava muslimana. U vezi ovoga u Kur'anu stoji :

         " Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onim koji ga sakupljaju, i onima cija srca treba pridobiti.. " et - Tevba, 60.

          5. Muslimanima se dozvoljava trgovina sa drugima, svim onim sto je za muslimane dozvoljeno. U ovom nema razlike u unutrasnjoj i spoljnoj trgovini.

           Trgovacke veze islamskog sa neislamskim svijetom postojale su tokom citavog srednjeg vijeka. Njima su se podjednako koristili, u muslimanskim zemljama i oko njih, kako muslimani tako krscani i Jevreji.

         Razlika u vjeri nije imala negativnih posljedica na ove odnose, jer su oni bili bazirani na medjusobnoj koristi za sve i zadobro svih. Kur'an o ovim blagodatima veli :

           " Svima njima, i jednim i drugim, dajemo darove Gospodara tvoga a darovi Gospodara tvoga nisu nikome zabranjeni. " el - Isra' , 20.

           Islam je i dalje otisao od toga i dozvolio nemuslimanima u islamskim zemljama ~~ da medjusobno trguju i onim sto je muslimanima zabranjeno ~~ haram, a drugim dozvoljeno.

           6. Medju mjere prakticne snosljivosti spada i zahtjev da se muslimani sa nemuslimanima lijepo ophode rijecju, i djelom, te ispunjenjem datih obecanja i sacinjenih ugovora. Od muslimana se zahtjeva da i druge izjednace sa sobom u pravima i obavezama. Pravo za muslimana jednako je i zanemuslimana, a tako i duznosti. Svaki pristup i neprijateljstvo~~ u islamskoj zemlji ~~ su zabranjeni kao za muslimana tako i za druge. Prestupnik se kaznjava makar bio i musliman. Bazu za ovakav postupak kod cijenjenja prava, drzanja do pravednosti sa drugima i lijepog postupka s njim, muslimani imaju u seriatskoj maksimi " Nase je njihovo, a njihovo je nase. "

           Ovo je samo zbir prakticnih mjera putem kojih islam nastoji primjeniti princip tolerancije u mnogim zivotnnim prostorima. Svaka od ovih mjera, kao svakodnevno iskustvo, treba ostviti pohvalnog traga na jedinku i drustvo. One su kontinuirani napor i borba protiv pristrasnosti i mrznje.

           Ove prakticne mjere islama predstavljaju svakodnevni i permanentni samo odgoj i vaspitanje i teze podizanju covjeka na nivo " lijepo vaspitne iplemenite licnosti ", koja uistinu vjeruje u tolerantnost i sklad, te zeli siriti harmoniju i ljubav medju svima.

            Prikljucenjem ovih praktcnih mjera teoretskim postavkama koje proklamuju, od najstarijih vremena, medju pojedincima i zajednicama. Islam je, u ovom domenu, dao ljudskom drustvu cjelishodan i uravnotezen smjer, kojim mogu krenuti istrazivaci i mislioci i od njega preuzeti ono sto smatraju vrijednim, a i dodati mu ono sto misle da ga moze upotpuniti i prosiriti.

                                             

                                                                            sejjid sejh suad

25.10.2008.

Islamska uljudnost

                                         

Dobar i cestit musliman moze se lako prepoznati. Kraj toga sto pravilno vjeruje (imanski sarti) i sto redovno i u potpunosti izvrsava islamske duznosti (islamski sarti) , on je jos i uljedan i odgojen. Njegov odgoj i uljednost dolazi osobito do izrazaja u njegovom posebnickom i porodicno zivotu, te u njegovom odnosu sa ostalim ljudima, u drustvu i zajednici

                                                       1.

 Zivot  se svakog naroda i zajdnice temelji na porodici, jer je ona kolijevka i izvora ljudskog roda i drustva, kao sto se i sudbina naroda pa i drzava najvecim dijelom pripravlja u njoj. Otuda svaka vjera i svaki pokret ima svoje ucenje o porodici i njenoj vaznosti i ulozi koju ona ima izvrsiti.

I islam kao vjera koja je obavljena i poslana svim ljudima, i koja ima ostati nepromjenjena do Sudnjeg dana, polaze veliku vaznost za porodicu. Posve se sigurno moze reci, da ni jedna vjera, kao nikakav pokretna svijetu, nije porodicu vise uzdigao i odredio joj je i namjenio casniju ulogu i zadacu od islama.

Porodica po islamskom ucenju nije samo veza muza i zene za udovoljavanje spolnih prohtijeva. Ona je kraj najvaznijeg njenog zadaka, radjanja potomstva, ujedno i zajednica za medjudobno cudoredno usavrsavanje i potpomaganje.

Zenidba je vjerom prepurucena svakom muslimanu (muslimanki), ako se pri njemu nalaze svi za to potrebni uvjeti:                                                                                                                                        

<< Zenite se i umnozavajte se; radjaj te se....>>, rekao je Alejhisselam. A ti uvjeti su: moci udovoljavati svim potrebama, koje proilaze iz same zenidbe. Ako se coverjek boji da pociniti blud (ziznaluk), onda je zenidba stroga vjerska duznost.

Pokraj najvaznije duznosti koja postice iz braka, radjana djece i njihova odgoja,muz i zena imaju jos duznosti,koje same po sebi nimalo ne zaostaju za onom prvom.Muz je duzan izdrzavati zenu,pribavljati joj i drugo,sto je potrebno za pristojan i skladan zivot.Lijepo i blago postupati sa zenom je takodjer islamska duznost.U zeni covjek mora gledati svoju pomocnicu i zivotnog druga,a ne roba.Ali se ni u tome ne smije ici tako daleko,da joj bude sve dozvoljeno,i da ona moze raditi sta hoce i kako hoce mimo svog muza.On mora biti i ostati gospodar i starijesina porodice,jer tek ako on to bude,u porodici ce vladati slaganje i mir.>>Ljudi su starijesine nad zenama,jer ih je Bog odlikovao na njima (prema zenama),jer ljudi trose svoj imetak i izdrzavaju porodicu<<(Kur`an).

Zena je duzna postovati svoga muza i priznavati ga starjesinom porodice.Obavezna je takodjer cuvati imetak suprugov,koji joj je kao domacici povjeren.Bez njegova znanja i dozvole ne treba nista davati ni udaljavati iz kuce.Posebno pak duznost joj je paziti ,da u kuci i poridici ne dolazi do svadja i preprirki.>>Valjane zene su pokorne.One cuvaju sebe kao i sve muzevo za njegove odsutnosti<<(Kur'an ). Uredan brak je osim toga i brana protiv mogucih zala kao sto su razvrat, blud i dr.

   Svakako najvaznija duznost bracnih bracnih drugova jeste radjanje i odgajanje djece.Uzviseni islam naredjuje svojim sljedbenicima,da udovoljavaju Bozijoj naredbi, da po stupanju u brak radjaju djecu i da ne izbjegavaju toj duznosti,koja je sama po sebi uzvisena i blagoslovljena. Izbjegavanje ove duznosti iz bilo kojeg razloga  je veoma prezreno, jer se time izravno krse Bozije zapovjedi, i nastoji se izbjeci ono sto je naravno i prirodno.>>I crkinja koja radja, bolja je od nerodkinje ljepotice.( Hadis ).

    Radjanjem djece namece se roditeljima jos jedna duznost,koja je sama po sebi veoma vazna.To je odgoj djece.Po djeci se poznaju i prosudjuju njihovi roditelji. Odgojena djeca su dika i ponos roditeljima.Na njima ser ogleda porodicni i kucni zivot.Vjera i cudoredje roditelja se takodjer odrazava  na djeci.Djeca su dakle slika svojih roditelja, njihova zivota i navika.Imajuci sve ovo u vidu , roditelji su obavezni odgajati svoju djecu.To im i njihova vjera nalaze, i od njih zavisi, hoce li im djeca biti dobri i odgojeni muslimani, jednom rijeci hoce li biti ljudi.

  Uz tjelesni odgoj i njegu djeteta roditelji su duzni posvecivati jednaku paznju i dusevnom odgoju njihovom.Vocka se savija dok je mlada, pa tako i dijete.Dok je mlado treba ga upucivati, jer ono tada najlakse pamti i prima. Posebno opet ono stalno prati sta drugi radi, u prvom redu roditelj, pa i ono to ponavlja. Dakle roditelji moraju biti uzor svojoj djeci. Oni su osim toga i odgovorni pred Bogom za svoju djecu >>Svaki od vas je pastir i cuvar, i svaki ce od vas biti odgovoran za svoje stado. Vodja je pastir i bice odgovoran za svoje stado. Zena je pastirica u kuci svoga muza i bice odgovorna za svoje stado<<( hadis )

    U prvom redu roditelji su duzni poucavati djecu da govore istinu, da budu iskreni, da ne lazu , ne kradu, ne otimaju. Zatim da paze na cistocu i urednost,  da se cuvaju psovke i ruznih rijeci; da ih priviknu na pristojno sjedanje i ponasanje, osobito pred starijim, na red u jelu, hodu itd.Za sve ove slucajeve kao i za izvrsavanje vjerskih duznosti, najbolje ce posluziti djeci primjer roditelja, jer kakvi su oni i djeca ce im biti takva.  

    I kad dijete malo odraste i podje u mekteb i skolu, ne prestaje roditeljsko staranje, nego sa jos povecaje.Nadzor nad  djecijim kretanjem, napredovanjem u nauci, nadzor s kim se dijete druzi, u kakvom se drustvu krece, sto cita i sl., sve su duznosti, na koje je roditelj obavezan. >> Odgoji svoje dijete, jer ces biti pitan, kako si ga odgojio i sta si ga naucio<<,  veli hazreti Omer.

    Obaveze i duznosti djece prema roditeljima su takodjer velike. Covjek po prirodi voli  svoje dobrocinitelje i pomagace, te nastoji da im u im u svakoj prilici pomogne i da im sta na zao ne ucini.Buduci su roditelji djeci najveci dobrocinitelji, --- oni su uzrok da su uopste dosli na ovaj svijet,--- to je i duznost djeci prema njima odnositi se na najbolji nacin.

    Poslusnost djece prema roditeljima je stup  osnov dobrih i cudorednih odnosa u porodici, a po tom i drustvu. Ta poslusnost i pokornost mora biti i u govoru i u djelima. Neudovoljavanje njihovim zeljama i grubo ponasanje prema njima, islam broji u najvece grijehe. >>Nemoj im ( roditeljima ) reci ni >> uf << kao ni surovo ih odbijati << ( Kur'an ). Narocito je dijete duzno pokoravati se materi, jer je ona najvise prepatila i namucila se, dok je dijete odhranila i odgojila. To Alehjisselam lijepo istice rijecima:>> Raj je pod majcinim nogama <<.

    Takodjer odbacivanje roditelja i njihovo zanemarivanje spada medju valike grijehe.Osoba koja to cini prezrena je i kod Boga i kod ljudi. Dobar i cestit musliman nece nikad uciniti. jer se on pridrzaje kur'anskog propisa: .>> I prema roditeljima postupajte lijepo i cinite im dobro <<. Poslusnost i dobrocinstvo roditeljima je takodjer zalog i jamcenje da ce i njegova djeca biti njemu poslusna i da ga nece odbaciti i zanemariti. >> Budite dobri prema svojim roditeljima, pa ce i vasa djeca prema vama << (hadis ).

     Uredan, skladan i cudoredan porodicni zivot muslimana pokazuje, da ih je islam oplemenio i odgojio. A takvi ce i biti, ako odnos izmedju roditelja i djece bude u pravom smislu islamski.

                                                               2.

       Svemogu,ci Bog stvorio je ljude da se medjusobno razlikuju. Jedni su fizicki ( tjelesno ) jaci od drugih; drugi se opet razlikuju umno ( dusevno ) od ostalih. Neki su bogati, drugi siromasni. Jedni se bave obradom zemlje, drugi raznim zanatima i trgovinom, treci su opet nesposobni za svaki rad itd.

   Radi toga su ljudi upuceni jedni na druge potrebni su  pomoci i uputi drugog. I uzviseni islam, koji vodi racuna o svim potrebama ljudi,stavio je medju svoje stroge i obavezne duznosti medjusobno pomaganje muslimana. Muhamed a.s. upucujuci svoje drustvo u vjerske duznosti,potanko ih je uputio kako i u cemu  se sastoji to medjusobno pomaganje.

     Pomaganje je uglavnom dvostruko: tvarno i duhovno. O tvarnom pomaganju ( zekat, razne sadake i dr. ) vec je prije bilo govora. Moralno, dusevno pomaganje je raznoliko, od lijepe rijeci, pa do uklanjanja s puta onoga, sto ce drugome zasmetati ili ga uznemiriti. U jednom se hadisu veli: >> Duznosti muslimana su: kad ga sretnes nazovi mu selam, kad te pozove odazovi mu se, kad od tebe zatrazi savjeta posavjetuj ga kad se razboli obidji ga, a kad umre, onda mu djenazu isprati <<.

     Selam kod muslimana ima osobito znacenje, jer nazivajuci selam covjek zeli svome bratu srecu spas, mir i udobnost. Pomocu njega muslimani se medjusobno upoznaju  i jedan drugom priblizuju. Radi toga muslimani ne smiju svog selama nikada zabacivati niti ga stidjeti; nego su naprotiv duzni uvijek ga siriti i ponositi se njime.

       Odazivati se necijem pozivu je moralna duznost ljudi, a muslimanu  uz to i vjerska. Tim se pokazuje da covjek nije ohol, i da cijeni drugoga. Narocito odazvati se pozivu siromasnijeg i manje uglednog od sebe je pohvaljeno svojstvo, jer se time daje vidna dokaza brastvu i jednakosti muslimana.

      Pouciti , nasvjetovati i uputiti drugoga na nesto sto je dobro i krisno, a sto on ne zna, je odlika pravih muslimana. Ukloniti nesto s puta sto ce drugome zasmetati takodjer je od dobrih djela. >> Ukloniti s puta sto prolaznicima smeta  je milostinja << ( hadis ).   Ako nicim drugim ne mozes pomoci drugoga, mozes lijepom rijeci, jer je i >> Lijepa rijec je milostinja <<. Ali nije samo duznost upucivati i savjetovati nekog u onom sto on ne zna. Isto tako treba odvracati od svake nevaljastine i zablude, jer nije odgovoran samo onaj koji i  to ne sprjecava, a zna da to ne valja.

     Poslije roditelja musliman je duzan pomagati u prvom redu svoje bliznje, rodbinu, zatim komsije, susjede, a onda i druge muslimane. Posjecivati rodbinu, pomagati je, duznost je svakog pravog vjernika. Docim, zanemarivati je i odricati je se, po rijecima Muhameda a.s. je Bogu veoma mrsko svojstvo. Posebno pak mora se biti sa susjedima u lijepim odnosima i biti im na pomoci u svakoj prilici, jer >> komsijski je hak veoma tezak <<.

     Osim toga musliman ima svoje duznosti prema svojoj  vjerskoj zajednici, prema svojoj domovini i prema svojoj drzavi, pa i tim svim duznostima on treba udovoljiti. O opcim poslovima i potrebama i svoje vjerske zajednice mora se brinuti kao i o svojim licnim. >> Ko se ne brine o nasim opstim potrebama i stvarima, taj i ne spada medju nas << --- rekao je Boziji  Poslanik a.s. Ljubav prema domovini je obiljezje svakog cestitog muslimana; stoga je treba uvijek cuvati i braniti njene opste poslove. Prema drzavi, u kojoj muslimani uzivaju sva prava i imaju punu slobodu, ravnopravnost i zastitu, svaki musliman je duzan biti zahvalan i vjeran. Na taj ce nacin muslimani zasluziti da im budu trajne spomenute Bozije blagodati.

      Musliman ce svoje vjerske duznosti kao i obaveze prema poridici zajednici moci u potpunosti ispuniti jedino radom i nastojanjem, da u imucstvenom pogledu ne bude na teret drugim ljudima. Dakle, on je duzan raditi. To od nas zahtijeva i uzviseni islam. >> Najbolja je zarada, koju ste zaradili vlastitim rukama i trudom <<( hadis ). Musliman se ne stidi nikakva posla, samo ako je on dozvoljen i castan. Radom covjek lijeci mnoge mane: ljencarenje, prosjacenje, besposlicarenje i. t. d.

      Samo i u  radu moraju postojati granice. Ne smije se ici tako daleko, pa da se posegne i za nedozvoljenim, nepostenim. Ne smije se radom zaboravaviti ni na ostale duznosti i obaveze. Islam trazi od nas u svemu umjerenost pa i u radu.

     Cestit i odgojen musliman cuva se nevaljalih svojstava i navika: skrtosti, ogovaranja, prenosenja tudjih rijeci, lazi, potvore, ne raduju se tudjoj nesreci, ne svsdja se, ne vrijedja, ne izaziva i. t. d. Pa i odnos prema nemuslimanima mu je islamski. On ga postuje i ne izaziva ga. Ne nanosi mu stete, niti ga ometa u vrsenju njegovih vjerskih obreda. To sve kad je i ovaj prema muslimanu pristojan i tolerantan.

      Jednom rijeci: >> Pravi musliman je onaj od cijeg su jezika i ruke mirni i sigurni drugi ljudi <<

                                                                                         

                                                                                      sejjidsejhsuad

                                            

17.10.2008.

Hutba hazreti Alije

 Za ovu hutbu sam pripremio govor hazreti Alije, r.a., koje je prije 1400 godina izgovorio jezgrovite rijeci, iz kojih je uvijek mozemo crpiti pouku .

 

Nakon zahvale Allahu i salavat ba Muhammedu, s.a.v.s. hazreti Alija je rekao: ˝ Uzvišeni Allah je objavio Kur´an, koji upučije Istini. U njemu je objasnjeno svako dobro i zlo. Prihvatite se dobra, a klonite se zla. Kod Allaha veću čast ima musliman od bilo kojih islamske svetinje. A u islamu se posebna pažnja daje iskrenosti i jedinstvu vjernika, a istinski vjernik je onaj čijeg jezika i ruke su zaštičeni svi ljudi. Budite Allahu iskreni pokorni i ne budite neposlušni. Ako dobro sretnete, prihavtite ga, a od lošeg se udaljite.

Ne zaboravite da ste bili manjina, nemoćni na Zemlji, pa vas je Allah uzdigao (islamom) i moć dao.

O, Allahovi robovi, ne dozvolite da vas ljepota ovog svijeta zavedu, jer je ovaj svijet kuća belaja, a poznat po svojoj prolaznosti i opasan varkama svojim. Onaj ko pusti suzu radi Allaha, Džehennemu će Allah zabraniti njegovo tijelo. O, ljudi, ne budite kao oni koji žele vjećni svijet bez dijela i oni koji  odgadjaju tevbu živeći u pustim nadama i željama.

Ne budite kao oni koji kad govore o svom svijetu izgledaju kao pobožnjaci, a svojom praksom su pohlepni umišljenici. Kad im se dijeli, zasititi se ne mogu, a kad im se uskračuje, nezadovoljni su. Naredjuju dobro, a sami ga ne provode. Zabranjuju drugima, a sami se toga klone.

Vole dobre ljude bez želje, da se na njih ugledaju. Mrze silinike i griješnike, a oni su takvi. Kad dođu do imetka, nered šire; pri bolesti su tužni, a nakon ozdravljenja nezahvalno. Ako ih iskušenje snađe, strpljivosti nemaju. Ponašaju se kao da prijetnja smrti nije njima upućena.

O, vi koji ste zaronili u tmine izmedju kojih je zastor te ne izvlačite pouke, istinu vam govorim. Spasit će se onaj ko upozna sebe. A ko je u brigama i upropašten, upropastio se svojim rukama.

Uzvišeni Allah veli : ' O,vi koji vjerujete , čuvajte sebe i svoju porodicu od vatre '.

O,ljudi,znajte da su oni prije vas uništeni zbog činjenja vellikih grijeha .Odvraćajte od zla kako vas nebi snašlo ono što se dogogdilo onima prije vas.

Djeca i imetak su plodovi ovog svjeta,a iskrenot i dobra djela su plodovi vječnog svijeta.

Mnogo je onih kojima Allah dariva blagota svoju do roka određenog, iako oni griješe prema Njemu.Mnogo je onih koji sezavaraju zato što Allah prikriva njihova loša djela.

I onih koji su zavedeni govorom  lijepim o njima.

O, čovječe,šta te hrabri u grijehu tvom,šta te zavara u pogledu Gospodara tvoga.

Šta uzrukuje da se zadovoljavaš uništenjem sebe? Zar nema ljeka tvojoj bolesti,kao što ga ima drugima?

Kad vidiš nekoga izloženog vrelini,pokrivaš ga sjenom,kad vidiš nekoga pogođen tugom koja nanaosi bol njegovom tijelu,plačeš iz dažaljenja prma njemu.

A šta te,onda,učini ravnodušnim nad tvojom bolešću ? Šta te učini neosjetljivim u tvojim patnjama ?I šta te tješi od pakanjanad dušom tvojom , iako ti je onana najgocijenija

Budi pokoran Allahu i voli sjećanje na Njega.Predoči sebi da bježiš od Njega dok ti se On primiče, On te zove Svom oprostu i svojom dobrodom skriva tvoje pogreške.

Opskrbi se za  svoje putovanje i motri svjetlo svog izbavljanja i pripremi brze jahalice ˝˝.

Molim Allaha da nam u tome pomogne Allah . Amin !

 

                                                                                              Sejjidi Šejh Suad

08.10.2008.

Ilmihal za svakog muslimana i muslimanku

                                    

   Islamsko vjerovanje                                        

1. Vjerujem u Boga.

2. Vjerujem u Božije meleke.

3. Vjerujem u Božije knjige.

4. Vjerujem u Božije poslanike.

5. Vjerujem u sudnji dan .

6. Vjerujem u Božiju odredbu dobra i zla.

                                                   Kelimei - šehadet.

Svih spomenutih šest glavnih točaka islamskog vjerovanja dadu se svesti u glavnom na dvije točke :

1.  vjerovanje da postoji Bog i da osim  Allaha drugog boga nema

2. vjerovanje u poslanstvo Muhammeda alejhisselama. Vjerovanje u poslanstvo Muhammeda alejhisseleama zahtjeva vjerovanje svih gornjih točaka islamskog vjerovanja , jer je on kao Božiji poslanik sve te točke naučavao i sve su one  u Kur ' anu sadržane .

 Prema tome cijelo islamskog vjerovanja je sažeto u kelimei - šehadetu , koji glasi : >> Ešhedu en la ilahe illel lah , ve ešhedu enne Muhameden abduhu ve resuluhu = >> Svjedočim i javno očitujem da nema drugog  boga osim Alaha ; i svjedočim i javno očitujem , da je Muhamed Božiji rob i Božiji poslanik <<.

Iz same ove izreke vidi se da nije samo dužnost  vjerovati, nego  se vreovanje mora javno ispovjedati. Svaki se musliman javno priznaje muslimanom i sa svojom vjerom se uvjek ponosi. U slučaju opasnosti po životu dozvoljava se muslimanu da svoje vjerovanje zatanji. To mu se dozvoljava da učini , ali kada bi u takvim slučajevima otvoreno izjavio svoju vjeru  , makar uz cijenu svog života , on tada nije griješnikom , nego je dapeče onako kako je bolje i jače.

Ovako islamsko vjerovanje kakvo smo mi izložili je vjerovanje pravih muslimana  od vremena.Alejhisselamova pa sve do danas.To su vjerovanje najslijeđivala koljena od svojih predaka ; to je vjerovanje sadržano u Kur'anu i Alejhisselamovu sunetu. To su vjerovanje obrazlagali veliki islamski imami i potkrepljivaliga raznim dokazima.Ovako vjerovanje je vjerovanjeEhlisuneta vel-džemaata.

Svaki je musliman dužan da seovoga vjerovanja drži , a da se kloni svih drugih vjerovanja , jer nikad nije bilo bez krivih vjerovana.Uvjek se ponavljajui nova kriva vjerovanja i nastrani prvaci , koje mnogi predstavljaju kao znanstvena istina.Musliman je dužan pred svim tim biti oprezan i čuvati svoje čisto islamsko vjerovanje kao najglavniju osnovu svoje vjere.  

 

                                                

SEJJIDI SUAD MUTEKIJA
<< 10/2008 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

KONTAKT
Javite nam se putem E-mail adrese: sokak57@gmail.com ili putem privatne poruke.

Sadrzaj postova :
1. Ilmihal za svakog muslimana i muslimanku
2. Hudba hazreti Alije
3. Islamska uljudnost
4. Prinsipi tolerancije u islamu
5. Podsjednik u kurbanu
6. Sjecanje na umrle ibadetom 1,2,3 dio
7. Muradi bismile
8. Ilahije
9. Dani u sedmici
10. Sest vidova vjerskog ekstremizma

Sadrzaj postova :
11. Zikr I Irsad 1.i 2. dio
12. Asure.
13. Rifaiski Tarikat u Sarajevu
14. Kijam zikr u Naksibendijskim tekijama
15. Bektasijski Tarikat u Sarajevu
16. Sve Mehdije do danas ili od Kerbele do danas 1. i 2. dio
17. Kako je u nasoj Bosni ?


BROJAČ POSJETA
100537

Powered by Blogger.ba