SEJIDI ŠEJH SUAD

Dobrodošli na moj blog

12.11.2008.

SJECANJE NA UMRLE IBADETOM ~ 1 ~ DIO

                                            

                                            UCENJE  UMRLOM

Znano  je da po fikhu, treba ispuniti 4 farza da bi djenaza bila valjana.

         To su gusul, klanjanje djenaze namaza, i ukop umrlog. Medjutim pored ovoga se u nasim krajevima praktikuje i obicaj "ucenje umrlom ". Sastoji se od ucenja Tevhida, Kur'ani Serifa (hatma ili pojedine sure), posjete kaburu umrlog, pominjanje umrlog po dobru i sl. Sve su to na odredjeni nacin Dove, molbe Allahu DJ.S, za umrlog.

           Od mjesta do mjesta razliciti su nacini ucenja po sadrzaju i nacinu ucenja, pa umjesto da budu na neki nacin ustanovljeni kao prgramski, oni su, kako rekosmo, postali "obicajni" za doticnu sredinu.

            Tako se negdje uce, a negdje ne uce tevhidi, Kur'anske hatme, a u posljednje vrijeme se uce cak i Mevludi sto se ranije nije moglo ni zamisliti u nasim krajevima, kao znak na uspomenu umrlom. U Saudi Arabiji se ne uci nista osim navedenih farzova jer se sve ostalo smatra bidatom. Misljenje uleme da je covjek duzan za zivota cinit ibadet i pripremati se za smrt, odnosno da se ucenje Kur'ani Serifa ne prodaje za novac, je ispravno, ali malo uvazavano kod nas.

U vrijeme jednoumlja "savremenog" savremenog nacina zivota i podjele rada koje je donijelo djahilijet u nase porodice, ovakvo kazivanje objektivno umanjuje vjerska ispoljavanja i siromasi i onako skuceni vjerski zivot.

            U ovom vremenu razumljivo je. ali i neprihvatljivo insistiranje uleme na odvijanju vjerskih manifestacija samo u djamijipo, nazovi, logici da je vjerski zivot krscana samo u crkvi.

             Istina da je izgradnja djamija u proteklom vremenu vjerski zivot prividno ojacao, alito nije uvecalo nase djemate.

              Angazovanjem strucnih lica za hatme i tehvide i uopce skupno ucenje ima svoje uporiste u vasijetnama, oporukama.Mnoge hairsahibije su ostavljale oporuke i novcana srdstva za izvrsenje ovih oporuka. Medjutim, objektivne prilike ( nacionalizacija, eksproprijacija ) umanjile su mogucnosti realizacije oporuke, pa je u ovo, izuzetno tesko vrijeme, ispunjenje vjerskih usluga trebalo tumaciti tek kao nekakav doprinos I Z i golo odrzavanje vjere, a ne ponasati se kao da je vrijeme "asri seadeta", sretnog doba islama.

             Ako bi moto ovih razmatranja bio "da je bolji i los red nego dobar nered", onda cemo ovdje opisati "ucenje umrlom" po SARAJEVSKOM ADETU UPOTREBE, desetljecima DOBRO OCUVANIM OBICAJIMA GRADSKE SREDINE.

             a) TEVHID,

              Uci se na dan ukopa umrlog, sedmi, cetrdeseti dan, te nakon pola i cijele godine od obavljanja djenaze. Prvi tevhid se uci kada se "djenaza ponese" ispred kuce ili ispred djamije i uce ga iskljucivo zene, predvodjene "bulom.

               Ostaji tevhidi mogu biti zenski, muski, pa i mjesoviti, u kuci ili djamiji predvodjeni strucnim licem, bulom ili hodjom.

              b) UCENJE KUR'AN  A. S.

               Mozemo ga podijeliti na ucenje cijele hatme i ucenje pojedinih sura.

                Istina je da je najbolje da covjek za zivota sam sebi prouci bar jednom cio Kur'an, ucini hatmu, ali to danas nije vec cest slucaj. U Sarajevu je bio obicaj da covjek ima uvjek zapoceu hatmu, znaci da cijelog zivota uci Kur'an. Sunet je dnevno prouciti jedan "hizb", odjeljak, 1/4 Djuza. U slucaju smrti  rodbina prouci preostale djuzove i poklone sevab od tako proucenog Kur'ani Serifa umrlom odmah po obavljenoj djenazi.

                U Sarajevu se kaze"da je lijepo prouciti bar jednu hatmu sebi tako daimas kad preselis, umres".

                 U nekim, istina bogatim ,porodicama na dan ukopa pozove se veci broj, ako ne trideset, ucaca, koji za sat, dva prouce cijeli Kur'an, ucine dovu i poklone umrlom. Ponekad se to cini i za sedminu i cetrdesetnicu.

                 Za ove termine mogu se u porodici i medju prijateljima podijeliti djuzovi i prouciti ih, a za dovu angazovati hodju, kojem se plati provedeno vrijeme, a ne ucenje Kur'ana, a sto se ne zove "plata", nego "hedija.

                  U nase vrijeme angazuju se ucenici Medrese, a dova se uci u Medresi, kuci, djamiji ili na mezaru umrlog.

                  Do koje je mjere bila jaka vjera u Allahovu Milost i u Kur'an A.S. dosta ljudi, a posebno zena, koje ne znaju ucuti arapsko pismo, ucili su kao ibadet hatmu umrlom; tzv." Bismille hatmu" i "Ihlas hatmu".

                   Prva se uci tako da se za svaki red u Kur'anu A.S. prouci" Bismilla", a kod druge sura "Ihlas" (Kulhuvallahu). Znam zenu koja mi je priznala da nije sigurna u ucenju Kur'ana, pa umrlom muzu uci "Ihlas hatmu", a Kur'ansku hatmu, kaze, <dala sam hodji da prouci>.

                   I nakon ovoga, kako ne osuditi racionalnu ulemu koja nije zapazila nastojanje ljudi u narodu da na ovakav nacin produhove svoj i vjerski zivot svoje porodice.

                  c) UCENJE  POJEDINIH  SURA  IZ  KUR'ANA A.S.

                   Surei FATIHA. Uci se uz lastitojprisjecanje, razgovor o umrlom, uz rahmet na umrlog, iza obavljenog namaza, vijesti da je neko poznat umro i sl.

                  JASINI SERIF se uci obavezno uoci petka, iza aksama ili ikindije. Cesto uz sanjanje umrlog ili inace po vlastitoj zelji.

                   Surei MULK  TEBAREKE iz 29. djuza. Uci se cetrdeset dana svaki dan poslije aksam namaza. Lijepo je uciti i Jasin, ali je sure Tebareke sure kabura i ako se nema vremena oboje daje se prednost ovome,jer se Jasin moze i kasnije prouciti.

                    Sure AMME se takodjer uci cetrdeset dana iza ikindije namaza ali moze ali moze i poslije aksama iz 30 djuza. Prva polovina sure uci se brze a druga sporije. Prva govori o kaburskim teskocama a druga o ljepotama i olaksicama.

                    Sure JASIN. TEBAREKE. I AMME treba izmedju aksama i jacije prouciti i pedeset i drugu noc, jer se smatra vremenom pocetka rastocavanja ljudskog organizma.na

                     Ovo bi bila, uslovno receno, obavezna ucenja, ali se mogu i drugim prigodama uciti (Mubarek veceri, Bajrami, sni, posjeti mezaru zijaret kaburu). Podvlacimo da je ovo  najbolje uciti licno (osobno) naravno ko zna uciti. Medjutim mogu se angazovati i strucna lica, hodje, bule, jer zasto zbog idealnosti nekom ignorisati vjerovanje, pijetet i osjecanje, ako taj ne moze, a zagovornik ga ne zna dovesti do vrhunca i ideala, nego ga samo teoretski obrazuje i opterecuje sto ovaj mozda i objektivno ne moze.

                                  ZIJARETI ( POSJETE ) MEZARIMA

             Posjecivanje mezara, grobova, blizih bio je odvajkada obicaj kod skoro svih naroda, obicaj rasprostranjen u svim krajevima i kod pripadnika svih konfesija.

             Posjecivanje mezara kod muslimana osnovano je na nekoliko Hadisi Serifa. Jedan od njih je: " Zuril kubure tezkjuru bihel ahirete..." Drugi hadisi serif glasi: " Bio sam vam zabranio posjecivanje mezara, ali posjecujte ih! " Prvi navedeni dio ovog Hadisi Serifa znaci: " Posjecuj grobove umrlih i sjecaj se buduceg svijeta..."

              Medjutim, i ovdje postoji da kazemo citav dijapazon ponasanja Od negiranja potrebe posjecivanja mezara, kod Vehabija, koji kako kazu ne drze do " kulta mrtvih " do krajnje ne islamskih obicaja provodjenih na greblju ( naricanja, upotrebe alkohola, koriscenje kasetofona i sl. ) kao rezultat podrazavanja obicajima drugih konfesija, ukljucivo i ateizam kao vid savremene konfesije. Jasno je da se ovakva ponasanja vise, manje granice i sa sirkom. Nazalost, do danas nemamo napisan nekakav da kazemo PRAKTIKUM ponasanja za obicnog covjeka, kako svojim ponasanjem pri posjeti groblju ne bi vjerski zastranio, a ipak bi svoju zelju da posjeti grob roditelja, djeteta supruge, zadovoljio. Fikh je hak (pravno serijatska istina) i kao pravni akt ne predvidja pojavne stvari. Pojavne stvari koje su se vremenom i raznim krajevima javljale fikh nije predvidio, a racionalna ulema je samo pokusavala suzbijati, a ne osmisljeno usmjeravati koristeci kao odgojno sredstvo, ili, kako Sirri Baba kaze u ilahiji: > Svoga nefsa(prohtjev - htjenje) poturci<--- tj. islamiziraj i zelju i volju, pa i zal, ljubav, cjelovitost zivljenja, u mjeri slamskog zivljenja.

              Hazreti Muhammed S.A.V.S. kaze u djelu jednog svog Hadisi Serifa: "Innemel eamalu bin nijat.....", u prevodu "Djela se prosudjuju prema nakani...", pa cemo i mi pokusatida, na osnovama prvocitiranog Hadisi Serifa, kitaba pozutjelih listova i kazivanja stare uleme, damo neke smjernice za posjecivanje mezra, radi kakvog--- takvog vjerskog rada u ponasanju posjetioca, jer bolji je i los red nego dobar nered.

               Posjetilac, prije svega kao vjernik, mora se u podsvjesti osloboditi tvrdnji pojedinaca iz redova uleme, o nekorisnosti same posjete umrlom. Nasuprot, vjerujuci cvrsto u Allaha DJ.S. Njegovu moc, Njegovu milost, zagrobni zivot, vjerujuci da je umrli promjenio svijet ( dunjaluk za ahiret ), moramo vjerovati i da nasa posjeta, ucenja i dova za umrlog ( a i za nas same ), poklon su i InsaAllah jedna pomoc umrlom.

               Na zijaret se ide sa abdestom, uz vise raspolozivog vremena, pristojno odjeven ozbijan iskrusen. Pri ulazu u grobje nazove se Selam: "Esselamu alejkum ja ehlel kabur. Ve alejkumusselam ja ehled dunja". Zatim proucimo Fatihu svim umrlim odnosno ukopanim. Moze se, i ne mora prouciti dova pri ulazu u groblje (vidi zbirku dova H.Hfz. S. Fazlica stranica 24, 25). Zatim sjednemo ili cucnemo pored groba sa lijeve strane u visini prsa, srca ukopanog, tako da smo okrenuti prema kibli. Ako ima vise posjetioca, sjedaju lijevo i desno od onog koji je emir (predvodnik posjete).

                Nije grijeh, ali je nepristojno, sjediti vise glave umrlog. Na mezaru se ne jede, ne pije, ne sali, ne vode se beskorisni razgovori, ne pjeva se ali ne kuka, narice ili glasno place. Cvijece se moze donijeti, ali je ljepse cvijece ili zelenilo ili nisko zimzeleno rastinje. Visoko drvece ne treba saditi jer korjenov sistem razara mezar kao i postavljene nisane.

                 Same posjete mozemo podijeliti na posjete vezane za sjecanja, blagdane ili neke vaznije dogadjdje u porodici umrlog i na usoutne, kratke posjete.

                   U prvu vrstu moze mo ubrojiti posjete prvi dan Ramazanskog bajrama, ujutro nakon Bajram namaza. Nadalje dan prije Kurban Bajrama, zatim 7, 40, i pedeset i drugi dan, te pola godine, godinu i svaku godisnjicu po ukopu, obavljenoj djenazi umrlog. Takodjer i prilikom postavljanja nisana, odlaskom u vojsku, preseljenja u drugo mjesto, povratak nakon dugog vremena, snivanja umrlog ili po svojoj odluci.

                   Ovom prilikom ucimo sljedece Kur'anske sure: Jasin, Mulk~Tebareke, Amme, asere Lillahi..., 5 puta Elem nesrahleke, 11 puta Ihlas ( Kulhuvallahu ), Felek, Nas, Fatiha i Elif Lam Mim. Nakon ovog proucimo dovu ili samo Fatihu. Uci jedan od prisutnih ili njih vise pojedinacno. Cesto se angazuje "strucno lice", imam, mualim, ucenik medrese obzirom da u velikom broju slucajeva prisutni posjetioci ne znaju Kur'anske sure.

                     U drugu kategoriju svrstavaju se usputne posjete, posjete pri ispracaju neke druge djenaze, uvida u stanje mezara i usputnog prolaza pored greblja nekim drugim poslom. Ovom prilikom pored navedenog pristupa mezaru prouciti samo Fatihu, asere Lillahi... te kratke sure Elem nesrahleke, Ihlase, Felek, Nas, Fatihu, Elif Lam Mim i Fatihu. Ucenje se moze proizvoljno skratiti, ali i Jasinom prosiriti.

                      Po zavrsenoj posjeti obavezno se prouci, kako smo vec naveli, sure Fatiha sa nijetom: "Muminine vel muminati, muslimine ve muslimati, ve kjaffe ehli iman an masriki vel magribi:, sto znaci : " Svim muminima i muminkama, muslimanima i muslimankama od istoka do zapada ", poklanjam hajr od proucene Fatihe. U " Fikhu ul ibadatu" se navodi da dova nije kabul ako se na kraju ova Fatiha ne prouci i sevab od proucenog ovako ne pokloni.

                       Posjete umrlim ne vrse se nocu, po velikom nevremenu odnosno kada je to i prakticno nemoguce, ratno stanje, policijski sat itd.

                       Istina ima slucajeva da se ponekad nocu obavlja zijaret iskljucivo poznatim Velijullahima. U tom slucaju ne ide se sam nego obicno u vecem ili manjem drustvu ljudi koji izuzetno cijene doticnog velikana.

                      CETRDESETODNEVNI  ZIJARET  KABUR

                       

                        Pijetet prema umrlom ranije se mnogo cesce manifestovalo svakodnevnom posjetom kroz 40 dana, od dana ukopa, mezaru umrlog. Bila je to tradicija, obicaj, ali i nafila, dova za umrlog. Spolja gledano bila je to zahvalnost i postovanje za umrlog clana obitelji, prijatelja. Vremeno se kao i mnogo sosta vrijednog, gubi iz naseg vjerskog zivota, zahvaljujuci tempu i izmjenjenom nacinu zivota, urbanizaciji, ali i propustima nase uleme koja se zahvaljujuci gore navedenom i sama izmjenila. Medjutim, jos uvijek do toga drzi GRADSKA SREDINA, MIGRACIONI ELEMENAT TO NIJE SA SOBOM DONIO, ALI NI PRIHVATIO OD STAROSJEDIOCA.

                        Kako rekosmo, kod ovog nacina zijareta na mezar se ide svakodnevno u toku dana ( ne nocu ). Obicno ide neko ko je blizak umrlom od roda iskljucivo muskarac. Danas se vrlo cesto praktikuje da "zijaret kabur" obavlja mahalski imam, muezzin, odnosno neko ko je to radio i ko to dobro zna, jer cesto u savremenoj porodici se ne moze naci NIJEDAN CLAN PORODICE KOJI BI TO KAKO TREBA OBAVIO. Cinjenica je da za posljednjih 40~50 godina laicizam i ateizacija toliko usla u nase porodice da ljudi danas, osim selama kod pozdravljanja, ne znaju cak ni rodjenom ocu da klanjaju djenazu. No da se vratimo nasoj temi.

                          Pri ulasku u groblje i pristupa mezaru prouce se ove Kur'anske sure: Fatiha, Jasin, Mulk~Tebareke i sura Amme. Posljednje dvije sure se ne moraju ni uciti ako se redovno kod kuce iza  aksamskog namaza uci Tebareke, ali ako se posjeta vrsi iza ikindijskog namaza, onda treba i navedene sure pri zijaretu prouciti.

                          Ako je obavljac zijareta sprijecen da dodje kod mezara, moze ovo dan~dva uciti kod kuce. Nakon drugog dana mora nastaviti posjecivanje mezara ili, ako je u nemogucnosti da to ucini, treba poslati zamjenu. Praktikuje se dogovor vise rodjaka ili prijatelja umrlog, koji naprave medju soban raspored ( ovisno o vlastitom slobodnom vremenu ) svakodnevne posjete kaburu umrlog.

                           Cetrdeseti dan, obicno iza ikindijskog namaza, zakljucuje se posjecivanje kabura. Ovo se obavi obicno uz vise prijatelja i rodbine, te se uz pomenuta 3 veca sureta prouci i "mala hatma" od Ihlasa nadelje i napokon dova. Ovo se prouci bez obzira da li je u proteklih 40 dana proucena Kur'anska hatma ili nije, za ucenje dove obicno se angazuje stucno lice ( hodja ).

                           Ovo je bilo moguce ranije u nasim gradovima, a danas u manjim mjestima i selu. Urbanizacijom groblja u velikim gradovima dnas je ovo skoro neizvodivo, pa je i ovo jedan od razloga gubljenja ovog vida zijareta, odnosno jednog od vidova vjerske manifestacije.

                            Cinjenica je da se mnogi nakon duzeg zivota u gradu kopaju u rodnom mjestu, pa i to onemogucava zijaret kabur od strane gradske rodbine. Cesto se radi ovoga praktikuje sljedece: svakodnevno se kod kuce uci Jasin Serif, poslije ikindije namaza sure Amme a iza aksamskog namaza Tebareke, da bi se 40~i dan posjetio mezar umrlog i obavilo se sve naprijed opisano uz zavrsnu dovu.

                            Kada moze nikako, onda moze i ovako, jer bolje je i ovako nego nikako, ili kako kaze arapska poslovica: " Mala judrekju kjulluhu". Sto se ne moze u cjelosti ostvariti, ne treba u cjelosti ni odbaciti.

                              ZIJARETI  TURBETA  I  ZNACAJNIH  KABURA

                           

                              Pored posjete mezara rodbine i prijatejla kod muslimana je razvijen i kult posjecivanja mezara i turbeta ljudi koji su za zivota iskazali posebne odlike u svom ponasanju, u odredjenim slucajevima, u narodu nazvane "kerameti",a takve ljude narod jednostavno naziva" Dobri".

                              Poznato je da u islamskom ucenju nema zvanicno kulta"svetaca", ( ekumenizacije ) kao kod krscana. Niko, pa ni Halifa ni Sejhulislam nemoze bilo koga proglasiti svecem. Medjutim, i kod mslmana se u narodu javlja slucaj da narod sam nekoga proglasi uslovno recno"svetim" odnosno kako rekosmo "Dobrim". Prirodno na osnovu ponasanja doticnog u svakodnevnom zivotu i ucenjenih mu djela. Siroka je lepeza nacina zivota i ponasanja pa i preseljenja, smrti takvih dobrih ljudi. Tek da nabrojimo neke od njih, u narodu poznate kao keramet sahibije, fakire, poznate mutekije, sejhove, mazlume, hajr sahibije, ucenjake, fakire sejahine ( putnike ) itd itd., i zena poznatih kao badjijanije.

                           Takvih posebnih mezara samo u Sarajevu je bilo do prije pedesetak godina sigurno vise od dvadest, ali je nesretna urbanizacija, koja nije ni htjela ni vodila racuna o starinama Grada, izbrisala svaki trag vecini njih. U Bosni su poznat lokaliteti u kojim su pokopani takvi "Dobri", kao Zivcici ~ Vukelici kod Fojnice, Oglavak prije Fojnice, Kula u Zvorniku, Divic kod Zvornika, Turbe iza Travnika i jos mnoga kojim se je kako rekosmo trag namjerno brisao.

                            Iako nas Pejgamber Muhamed S.A.V.S. nije preporucivao, vise zabranjivao dizanje turbeta i ukrasavanje grobova, ipak je gradnja turbeta mauzoleja u islamskom svijetu cesta. Radi ilustracje reci da za Tadj Mahal svaki srednjoskolac na Zapadu zna, mada je to samo grobnica voljene zene  jednog indijskog mogula.

                             Svakako je meretornije u pomenute ljude spomenuti turbe Hz. Mevlane u Konji, poznatog u citavom kulturnom svijetu.

                              Narod je po smrti ovih velikana obiljezavao gradjevinom mjesta njihovog zadnjeg pocivalista iako oni to nisu u svom zivotu ni trazili ni oporucivali. Razumljivo je to, jer svako uvjerenje, vjera i ideologija traze konkretan manifest, vanjsku formu ( al ~ nasut ) i vanjsko ispovaljanje.

                               Nasa bosanska turbeta su cesto ogledalo ljudi koji u njima leze, mahom skromne gradnje za razliku od raskosih zdanja pojedinih vladara, gradjenih drzavnim novcem.

                                Ulazak u turbe indentican je ulasku u groblje, sa proucenom Fatihom pred ulazom, sjedamo sa lijeve strane kabur sahibije u visini srca nekada ispod nogu, nikada iznad glave. Ovo je simbolika postivanja licnosti umrlog, koji je za vjernika ziv na ahiretski nacin.

                                 Ucimo po zelji, ovisno o slobodnom vremenu, kao i na mezaru svakog drugog umrlog. Mozemo ali i ne moramo klanjati 2 rekjata nafile, slicno kao kod prve posjete neke djamije ( tehijjetul~mesdjid ).

                                 Fenomen posjete turbeta su muradi, dove za ispunjenje odredjene zelje, narocito, cesto ili odredjen broj dana u turbe, provodeci vrijeme u ibadetu i dovama za doticnu zelju. Istina da nasa ulema, koja danas vise~manje gleda racionalno na stvari, gleda na to kao fanaticno ponasanje posjetioca. Raconalnost se ogleda u  prakticnom dijelu ponasanja posjetioca, pripremi za put, odredjivanje vremena, trazenju saputnika ukoliko ne ide sam, uopce ulozenom trudu. Ali zato nesporan ugodjaj dozivljavanja samog turbeta u drustvu sa covjekom koji je bio na siratil mustekimu, u drustvu Onih o kojima Uzviseni Gospodar svjetova govori u 5. i 6. ajetu sure El Fatiha. Takva posebna koncentracija jaca itekako unutarnju snagu svakog vjernika, njegov iman. Tesko da se ovo moze dozivjeti kod klanjanja namaza samostalno, a vjerujem ni u nasim djamijskim safovima od, ako bude, desetak klanjaca.

                   I ovako grubo, radikalno ojasnjenje, smatramo da je bolje od ponasanja racionalista, kritizera, koji ne poznajuci instituciju zijareta turbetima, negiraju bilo sta vezano za turbe.

                   Doskra su mnoge vjerske manifestacije finansirane novcem posjetilaca turbeta u nasim krajevima.

                    Istina je da ima i dosta legendi, poucnih hikjaja, ispredenih prica oko pojedinih kabur sahibija, sto treba pronalaziti, pa sve price o "Dobrim" niti ad hoc prihvatiti, ali ni ignorirati kao plod maste ili fanatizam.

                    Napomenimo da posjetioci obicno sa sobom donese svijece u turbe. Nekada je to bila potreba, a danas je to tradicja nasih adeta iz proslosti. Dobronamjerni turbedari poklanjaju svijece na selu kao pomoc ljudima a znam dvojicu koji su u vrijeme redukcije struje od prodatih svijeca opravili turbe.

                    Jos jedan fenomen povezan za turbe su DOVISTA. Kroz dugi niz godina narod je uobicajio da, obicno jednom godisnje, se sastaje na odredjenim mjestima, uz turbe ili mezar "DOBROG", na skupnu dovu.

                     Najpoznatija nasa dovista su Ajvatovica kod prusca, Karici kod Varesa, Divic kod Zvornika, Blagaj na Buni. To su stoljecima stare kulturne tekovine bosanskih muslimana.

                     Misljenja nekih istoricara su da su dovista ostatak bogumilske tradicije u nekim nasim krajevima. Naime i bogomili su se godisnje jednom okupljali na brijegovima. To su bili narodni skupovi kojim su prisustvovali njihovi didovi i gosti, vjerske i svjetovne starjesine. Prepostavljamo da su bogumili prelaskom na islam tu svoju tradiciju produzili kroz okupljanja na dovistima. I zaista dovista pored vjerskog programa su sinteza narodnog okupljanja, skupova, teferica pa donekle i prigodnog vasara. Mnogima je okupljanje znatno vaznije dok je odrediste sekudarno.

                    Na kraju ponovo ukazujemo na permanentan udar na ovaj vid vjerskih manifestacija, pored diktiranog urbanizma, gubljenje uopce kao rezultat iseljavanja muslimana iz pojedinih krajeva, ali i sto nam najteze pada od strane tzv racionalne uleme.

                     Posebno u vremenu nakon ~1~ svjetskog rata ova ulema atakuje na turbeta omalozavajuci na svaki nacin posjetioce istih. Navodeci tvrdnje da se mrtvi mole za neki murad ( Estagfirullah! ), da im se klanjaju, a sve legende i hikjaje ocjenjuju kao opasnost od fanatizma u vjeri i sl. To je nekada toliko forsirano kao da nije kod nas( i kod same uleme ) bio sto i jedan preci problem koji je trebalo razrijesiti. Ovo se proteze sve do danasnjeg vremena, a pocetak datira od sireg prihvacanja vehabijskih razmisljanja kod nas. Poslije 2 svjetskog rata ulema nemajuci metodicko didaktickog znanja za osmisljavanje sadrzaja vlastitog rada, ne mogavsi se u doba jednoumlja, konstruktivno nositi sa kljucnim problemima, svoj sadrzaj nalazi u kritici i kritizerstvu, svega sto je smjela, pa i u ataku turbeta,  mezara i dovista. Istina, i ovo je fenomen covjeka i vremena.

                      I dok Madjari zavidno odrzavaju djul Babino turbe u Budimpesti, kod nas se jedno za drugim ruse Saban Dedino, Momka Sehida i Djebar Dedino turbe.

                     Sto se tice tvrdnji pojedinaca da se u turbetu posjetioc, ukoliko klanja nafilu okrece prema kuburi, tvrdimo da je kabur umrlog postavljen tako u prostoriji da se moze klanjati ili ispred kubure ili sa strane kubure, tako da i ova zlonamjerna tvrdnja u potpunosti otpada kao nekakav argument.

                     Na kraju kako ljudi iz naroda shvataju i prakticno nasa turbeta, ispricacemo vam slijedecu izjavu jednog katolika.

                      Putujuci sa komsijom muslimanom i naisavsi pored turbeta musliman se zaustavi da prouci Fatihu kabur sahibiji. Nakon toga ovaj mu katolik rece: "Blago vama muslimanima, vasi sveti su tu, vasi ljudi, a nasi sveci su negdje tamo daleko gdje ih je papa odredio. 

 

<< 11/2008 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30

MOJI LINKOVI

18. Sarajevske tekije

Sadrzaj postova :
1. Ilmihal za svakog muslimana i muslimanku
2. Hudba hazreti Alije
3. Islamska uljudnost
4. Prinsipi tolerancije u islamu
5. Podsjednik u kurbanu
6. Sjecanje na umrle ibadetom 1,2,3 dio
7. Muradi bismile
8. Ilahije
9. Dani u sedmici
10. Sest vidova vjerskog ekstremizma

Sadrzaj postova :
11. Zikr I Irsad 1.i 2. dio
12. Asure.
13. Rifaiski Tarikat u Sarajevu
14. Kijam zikr u Naksibendijskim tekijama
15. Bektasijski Tarikat u Sarajevu
16. Sve Mehdije do danas ili od Kerbele do danas 1. i 2. dio
17. Kako je u nasoj Bosni ?


MusicPlaylist
Music Playlist at MixPod.com


MOJI FAVORITI
FC BAYERN MÜNCHEN - BAVARCI
F.C. Inter
DOWA.
Tišina
BAYERN BETTING SERVICE
U šupak kosmosa smo upali.
Hijab.....moj život
*¤*Svjedok vremena...*¤*
الاسلام هو حياتي -Islam je moj zivot
Ne volim januar.
Kod Allaha s.w.t. jedina priznata vjera - Islam
Arsenal Football Club ♥
BintUlBosna
~ ~
LIVERPOOL FC
F.C Barcelona
I FiGhT BaCk
►§ ®ł©Y §◄
A nebo uvijek čeka jer nebo je kraj.
BH KORIDE
Moji ručni radovi
metalka_17
Hodnici mašte.. ♥
više...

BROJAČ POSJETA
35873

Powered by Blogger.ba