SEJIDI ŠEJH SUAD

Dobrodošli na moj blog

14.01.2009.

SEST VIDOVA VJERSKOG EKSTREMIZMA

Pored toga sto sam uvjeren da imam plemenite namjere kad se otvara rasprava o tzv. " vjerskom ekstremizmu ", i pored tog sto sam uvjeren u vaznost i delikatnost teme u ovo nase vrijeme, ja ne krijem da sam se u pocetku kolebao da pisem o ovoj temi, pogotovo u ovo vrijeme, bojeci se da se to pogresno ne protumaci ili ne zloupotrijebi.      

Osim toga, danas se " vjerski ekstremizam " nalazi na optuzenickoj klupi i svi jezici i pera sa svih strana su se okrenuli protiv njega, a ja ne zelim da budem na strani jaceg. Vlast je uvijek jaca strana, a njen protivnik, su optuzeni pojedinci ili grupe, je slabija strana kojoj je dovoljno to je toliko nemocna da se brani.     

Ali nakon razmisljanja uvidio sam da se pitanje tice cijelog islamskog svijeta, a ne jedne odredjene zemlje. Vidio sam da sutnja nije rjesenje. Vidio sam da mi moja vjera ne dozvoljava da odbijem poziv koji mi je upucen i da bi to licilo na bjezanje sa bojnog polja. Zato sam se opredijelio za pisanje, oslanjajuci se na Allaha, znajuci da se djela cijene po namjeri i da svakome pripada ono sto odluci.

Ibn Abbas prenosi da je Muhammed a. s. rekao: " Cuvajte se pretjerivanja u vjeri, jer su propali prije vas oni koji su pretjerivali u vjeri ". ( Hadis prenosi Ahmed, al- Nisai, Ibn Madze i al - Hakim ).

Ibn Mesud prenosi hadis koji se nalazi u Muslinovoj zbirci u kome stoji da je Muhammed a. s. rekao : " Propali su oni sto pretjeruju ". to je rekao tri puta, a odnosi se na one koji pretjeruju u vjeri, buduci su oni strogi prema sebi pa je i Allah strog prema njima.

  *** Ekstremizam ; Pretjeranost - suprotno nedotjeranost, Nedosledjenost, Islam trazi, zeli i hoce srednji put.

Ova dva hadisa upotrebljavaju jednu rijec da izraze kraj onih koji pretjeruju, a ta rijec je " propast ".

Kada je rijec o konceptu ekstremizma, onda nikakvo objasnjenje niti odredba nemaju vrijednost ako nisu zasnovani na izvornim islamskim osnovama i utvrdjenim serijatskim tekstovima i pravilima.

On nemoze biti utemeljen na slobodnom misljenju, tvrdnji ili izjavi pojedinaca. Jedini dokazi su Allahove rijeci i rijeci Njegova poslanika. Bez cvrstog serijatskog dokaza mladi koji se optuzuju za ekstremizam nece drzati do fetve ovog ili clanka onog, oni ce energicno odbaciti optuzbu koja im je upucena i optuzice one koji je izricu za krivotvorenje stvari njihovim pravim imenima.

                  DVIJE  NAPOMENE  O  EKSTREMIZMU

Ovdje zelim dati dvije napomene o kojima treba voditi racuna u ovoj temi :

Prva :

Stepen covjekove poboznosti i stepen poboznosti i stepen poboznosti okoline u kojoj covjek zivi, zavisno od jacine ili slabosti poboznosti, ima uticaja na donosenje suda o drugima, ima uticaja na to za jedne kazemo da pretjeruju, za druge da su umjereni, a za trece da su nezainteresovani.

Sigurno je da ce jako pobozan covjek koji zivi u sredini koja se strogo drzi vjere biti osjetljiv na najmanju vjersku nepravilnost ili propust koji vidi u svojoj sredini. On ce se cak cuditi da ima muslimana koji ne klanjaju i da ne poste preko propisne norme...

Na drugoj strani vidjecemo da osoba ciji je stepen poboznosti nizak, a uz to zivi u sredini koja se usudjuje da krsi Allahove zabrane i da negira Njegove odrdbe, smatra i minimalnu poboznost ekstremizmom i pretjerivanjem. Zato, sve sto je veca udaljenost izmedju njega i vjere toliko je vece njegovo cudjenje, odnosno toliko vise optuzuje one koji se drze vjere, one koji djeluju bogobojazno i koji, cessto, kada dodju u dodir sa nekom nepoznatom stvari pitaju da li je haram ili halal.               

 Mnogo je onih koji zive u nasim zemljama sa islamskim imenima a tudjim mozgovima i koji obicno postivanje Bozijih odredaba smatraju vjerskim pretjerivanjem.

Mnogi koje su preplavile strane ideje i obicaji, smatraju one koji se pridrzavaju islamskog ponasanja u jelu, picu, nakitu, i slicnom, krajnjim ekstremistima i osobama koje pretjeruju.

         Druga :

Nije ispravno da optuzujemo covjeka za ekstremizam u vjeri zato sto je odabrao prestrogo fikhsko misljenje, sve dok on vjeruje da je to bolje i pravilnije i dok vidi da je obavezan serijatski da ga se pridrzava, te da ce biti vjerski  odgovoran za njega, bez obzira na to sto drugi to misljenje smatraju neispravnim, jer je on odgovoran samo za ono sto sam vjeruje i sto drzi ispravnim, iako je kroz to prestrog prema sebi.

U stvarnom zivotu ljudi se razlikuju u ovom pitanju : jedni su odabrali lakse i blaze, a drugi teze i strozije. Bilo je i medju ashabima koji su bili blazi, kao Ibn Abbas i strogih, kao Omer r. a.      

Muslimanu je dovoljno u ovom slucaju da misljenje koje prihvati utemelji na jednom od muslimanima priznatih pravnih skola ili da se osloni na ispravan idztihad koji se bazira na osnovnim serijatskim dokazima.

Upravo mnogo toga sto se ne odobrava onima koje nazivamo " ekstremistima" i sto se smatra prestrogim i cjepidlacenjem ima serijatskog osnova u nasem fikhu i nasljedju, upravo mnogo toga su savremeni teoreticari prihvatili, to brane i tome pozivaju. Njima se jedan broj omladine odazvao, trazeci kroz to Allahovu milost i bojeci se Njegove kazne.

Zato ne mozemo osporavati muslimanu ili ga optuzivati za ekstremizam zato sto je strog prema sebi i sto je uzeo ona fikhska misljenja kojima ce, kako on drzi, vise zadovoljiti svoga Gospodara, koja su ispravnija za njegovo uvjerenje i plodosnija za buduci zivot.

Mi nemamo pravo prisiljavati ga da se odrekne svoga misljenja i traziti od njega da se ponasa suprotno svom ubjedjenju. Sve sto mozemo je da ga mudro pozivamo, lijepo razgovaramo i dokazima ga ubjedjijemo, pa ce se mozda opredjeliti za ono sto mi smatramo najboljim putem.

Sta je dakle, ekstremizam, sta su njegovi dokazi i kakvi su njegovi vidovi ? 

                   PRISTRASNOST  U  MISLJENJU

1 ) Prvi znak ekstremizma je pristrasnost u misljenju, i to na takav nacin da se ne dozvoljava drugima da imaju svoje misljenje, zatim krutost u shvacanju do te mjere da to onemogucava jasno vidjenje interesa ljudi, niti ciljeva serijata, niti prilika vremena, nita mu pak, daje mogucnost da vodi dijalog sa drugima, pa da ono za sto se, nakon toga, odluci bude ubjedljivije i ispravnije.  

Ono sto ovdje osporavamo sljedbeniku ovog pravca je ono sto smo osporavali i njegovim protivnicima i tuziocima, a to je pokusaj osporavanja misljenja drugih i njegovo anuliranje.

Mi mu u istinu osporavamo kad on osporava protivna misljenja i druge poglede, pa makar samo on imao pravo a drugi bili u zabludi.

Cudno je da medju ovakvima ima onih koji sebi dozvoljavaju da daju pravna misljenja o naj tezim pitanjima i naj zamrsenijim problemima onako kako ih sami vide, a ne dozvoljavaju savremenim teoreticarima, cija je to struka, pojedincima ili grupama, da daju pravna objasnjenja protivna onome sto oni misle.

Ova krajnja pristrasnost kojom covjek potvrdjuje sebe a negira sve drugo , je ono sto uistinu vidimo kao znak ekstremizma.

Ekstremista kao da ti kaze : Moje je pravo da govorim, a ti treba da slusas. Moje jeda rukovodim, a tvoje je da slijedis. Moje misljenje je istina i ne sadrzi greske, a tvoje je pogresno i neistinito... Medjutim, na ovakav nacin on nikada niskim ne moze naci zajednicku rijec.

2 ) Od vidova vjerskog ekstremizma je : trajno obavezivanje sebe sa tezim, iako postoje olaksice, kao i obavezivanje drugih na to, iako ih ni Allah nije obavezao.

Nema prepreke da covjek bude strog prema sebi u nekim pitanjima i da uzme najteze u nekim slucajevima iz poboznosti ili opreznosti, ali nema potrebe da to bude njegovo stalno pravilo u svakoj situaciji kad ima priliku da se posluzi sa olaksicom, koju on, madjutim, odbija i odbacuje. Muhammed a. s. u tom smislu kaze : " Olaksajte a ne otezajte ! " ili " Radujte a ne udaljavajte ! ", te :" Allah voli da se koristi olaksica kao sto mrzi da se grijesi ". A Allah o tome veli : " Bog vam zeli olaksati a ne zeli vam otezati... ( 2 : 185 ).

Poznat je u ovom pogledu hadis u kome stoji : " Muhammed a. s. nikad nije bio u situaciji da bira izmedju dvije stvari a da se nije opredjelio za laksu, ako nije bila grijeh ".

Prihvata se da musliman bude strog prema sebi i da postupa po cvrstim odlukama, ostavljajuci povlastice i olaksanja, ali ono sto se od njega ne prihvata je da obavezuje druge ljude na to. Jedno od naj izrazenijih svojstava Poslanika je da : ... dozvoljava im lijepe stvari, a zabranjuje ruzne, i dize s njih njihove terete i okove koji su bili na njima" ... ( 7: 157 ).

Muhammed a. s.  je bio covjek koji je najduze klanjao kada je klanjao sam, cak i kada je klanjao nocu toliko je dugo stajao na kijamu da su mu stopala oticala, dok je skracivao kada je klanjao s ljudima u svojstvu imama, pazeci na okolnosti i na razlicite sposonosti kada je u pitanju ljudska izdrzljivost. Zato je u tom pogledu rekao : " Ako jedan od vas predvodi svijet u namazu neka skrati,  jer medju njima ima nemocnih, bolesnih i starih, a ako klanja sam neka dulji koliko hoce ". ( Prenosi Buhar ).

Muhammed a. s. je prigovorio muazu kada je oduljio namaz u svojstvu imama : " Zar grijesis, Muazu ". Ponovio je tri puta.

Strog odnos prema ljudima ogleda se u tome da ih pozivamo na odgovornost za sunnete i nafile kao da su farzovi i za mekruhe kao da su harami. Ne smijemo obavezivati ljude osim s onim na sto ih je Allah obavezao, a ono sto prelazi preko toga ( suneti i nafile ) je stvar vlastitog izbora, ako hoce mogu da cine, ako hoce mogu da ostave. Dosta nam je u ovom pogledu hadis Talhe ibn Abdullaha koji  se nalazi u " Sahihu " a odnosi se na jednog beduina koji je pitao Poslanika za farzove, a Poslanik mu je naveo pet namaza, zekat i post u toku ramazana, na sto je beduin upitao : " ima li jos nesto osim toga " ? Poslanik je odgovorio : " Ne, osim ono sto je dobrovoljno. Krenuvsi, beduin rece: " Tako mi Boga, ja na ovo necu nista dodati niti ista umanjiti ". Na to je Poslanik rekao: " Ko zeli da vidi covjeka koji ce biti stanovnik dzeneta, neka pogleda u ovog ".

Zato kazem, dosta nam je da musliman u ovom vremenu obavlja samo farzove i izbjegava velike grijehe da bi ga smatrali pripadnikom islama, naravno uz priznanja Allaha i Poslanika. Iako musliman cini neke sitne grijehe on ima dovoljno dobrih djela, poput pet namaza, dzume - namaza, posta mjeseca Ramazana i drugih, koja brisu ove grijehe, jer " zaista dobra djela unistavaju ruzna " ( 11 : 114 ), ili " ako se vi budete klonili velikih grijeha koji su vama zabranjeni, Mi cemo pokriti vasa rdjava djela i uvesti cemo vas u plemenito mjesto ( 4 : 31 ) Kur'an.

                         STROGOST  GDJE  JOJ  NIJE  MJESTO

3) Strogost koja se ne prihvata je ona koja nije na pravom mjestu i u pravo vrijeme, kao ona koja se javlja u neislamskim zemljama ili ona koja se  ispoljava prema onima koji su tek presli na islam, ili, pak, pri cinu pokajanja ( teube ). U svim ovim slucajevima mora se voditi racuna da se ne bude strog u sporednim i spornim pitanjima. Tu seeee prvenstveno mora posvetiti paznja primarnim i fundamentalnim pitanjima prije sporednih i drugorazrednih. tu se, na prvom mjestu, mora voditi racuna o ispravnom uvjerenju, i kad to bude na potrebnom nivou onda se moze ici dalje, onda se mogu objasnjavati temelji islama, zatim moralno eticke vrline, i tek onda drugorazredna i sporedna pitanja.

Imao sam prriliku da se u Zap. Evropi sretnem sa jednom grupom mladica, inace pripadnika jedne islamska zajednice, koji su vodili zucne rasprave u jednom islamskom centru oko toga sto muslimani, kad subotom i nedeljeom slusaju predavanja, sjede na stolicama, a ne na hasuri ili serdzadi, kao sto sjede klanjajuci u djamiji, te oko toga sto se prilikom sjedenjaaaaa ne okrecu prema kibli, kako to cine u namazu, zatim oko toga sto nose pantalone a ne nose bijele galabije, sto jedu za stolovima a ne na zemlji itd.

Ovakav nacin razmisljanja i ponasanja, i to u srcu Zap. Evrope, veoma me rasrdio, pa sam rekao: Prece vam je da u ovom drustvu, koje se okrenulo materiji, pozivate vjeri u Boga i Njegovom stovanju, da upozoravate na postojanje drugog svijeta, da upucujete visokim vjerskim vrijednostima i skrecete paznju na zla u kojima danas plivaju materijalno razvijena drustva, a sto se tice obicaja i dopunskih stvari koje vjera preporucuje, njihovo vrijeme je nakon sto se obavezujuce i fundamentalne norme ucvrste i stabilizuju.

U drugom islamskom centru vidio sam kako su digli buku i prasinu zato sto je u dzamiji bio prikazan dokumetarni ili edukativni film. Cuo sam ih kako govore :" pretvorisedzamiju u kino - salu" ! Izgleda da su ovi zaboravili da je dzamija ustanovljena dasluzi ovosvjetskim i onosvjetskim interesima muslimana, te da je dzamija u Poslanikovo doba bila mjesto propovjedanja vjere, drzavni kabinet i stub drustvene aktivnosti. Nadam se da nikom nije nepoznato ono sto prenosi Buharija i drugi sakupljaci tradicije da je Poslanik dozvolio Etiopljanima da se igraju " igre bajoneta " usred njegove casne dzamije i da je dozvolio hazreti Aisi da posmatra tu igru.

                                    SUROVOST  I  GRUBOST

4) Surovost u kontaktiranju sa drugima, grubost u ponasanju i krutosti u saobracanju sa ljudima, suprotno Allahovim i Poslanikovim uputama, takodje su znaci i vidovi ekstremizma.

Allah nam naredjuje da Njemu pozivamo mudro a ne glupo, lijepom a ne grubom rjecju i da raspravljamo na naj ljepsi nacin : " Pozivaj putu tvoga Gospodara mudroscu i lijepim savjetom. I raspravljaj s njima kako je najljepse " . ( 16 : 125 ).

Allah opisuje Poslanika rijecima : " dosao vam je Poslanik izmedj vas, njemu je tesko sto vi grijesite a tezi da krenete ( pravim putem ) i prema pravovjernicima je milosrdan i milostiv. " ( 9 : 128 ) KUR'AN

Kao sto mu se obraca objasnjavajuci mu njegov odnos prema njegovim : " Zbog milosti Bozije ti si im blag, a da si bio grub i tvrda srca, oni bi se odvojili od tebe " .

KUR,AN samo u dva slucaja odobrava grubost i strogost :

1) U borbi pri suprostavljanju neprijatelju, jer je uspjesna vojna taktika nalaze cvrstinu i zapostavljanje osjecaja blagosti dok se rat ne okonca.

2) U slucaju izvrsenja serijatskih kazni nad onima koji ih zasluzuju, jer nema mjesta emocijama milosti u izvrsenju Allahovih odredbi na Allahovoj zemlji :" Neka vas ne obuzima nprema njima nikakva samilost ( u izvrsavanju odredbe )  Bozije vjere, ako vjerujete Allaha i Sudnji dan " . ( 24 : 2 )

A kad je u pitanju islamski rad, onda nema mjesta krutosti ni grubosti. U jednom hadisu stoji : " Allah voli blagost u svakoj stvari ", u drugom : " Ko preporucuje lijepo, neka to cini lijepim ", a u trecem : " Blagost ne udje ni u jednu stvar a da je ne ukrasi, a grubost ne udje ni u jednu stvar, a da je ne upropasti ".

Islamski rad ne moze nista upropastiti kao grubost ako bude njegov pratilac. Kroz islamski rad se nastoji prodrijeti u covjekov unutarnji svijet i od njega napraviti drugo bice po shvatanjima, osjecajima, lijepim odnosu prema svemu i poznavanjem covjekove prirode koju cesto karakterise tvrdoglavost. Zato islamski rad ne moze bez blagosti, da bi se priblizilo covjekovom razumu i osvojilo njegovo srce.

        KUR'AN nam navodi primjere Ibrahima a, s. ,Suajba a. s. , musa a. s. i drugih podanika koji su strpljivo, mudro i na najljepsi nacin pozivali Istini.

      Imami Gazalija spominje kako je jedan covjek dosao abasidskom halifi Me'munu da mu drzi vaz u kome je ovaj, kroz isticanje naredbi i zabrana, ispoljio dosta grubosti, na sto mu je Me,mun koji je bio veoma ucen, rekao : " budi blag, jer Allah dz. s. je poslao boljeg od tebe onome koji je gori od mene ". Naredivsi mu da postupa blago, svoju tvrdnju je obrazlozio rijecima : " Allah je poslao Musa i Haruna a. s. koji su bolji od tebe, poslao ih je faraonu, koji je gori od mene, a Allahova poruka njima dvojici je glasila : " Govorite mu blagim rijecima. mozda ce se opametiti ili prestrasiti ". (20 : 44 )

                                          SUMNJICENJE  LJUDI

5) Jedan od vidova vjerskog ekstrmizma i njegova popratna pojava je sumnjicenje ljudi, vidjenje drugih crnim ocima, te prikrivanje njihovih dobrih a isticanje losih djela. Polazna osnova kod nosilaca ovih stavova je okrivljavanje, a osnov okrivljavanja je osuda, suprotno pravilima serijata i zakona : Okrivljeni je nevin sve dok se ne dokaze suprotno.

    Islamsko ucenje najstrozije upozorava na stetnost ove pojave, pa tako Allah dz, s. kaze : " O vjernici, klonite se mnogih sumnja, jer su neke sumnje grijeh ", ( 49 : 12 ), a Poslanik upozorava : " Cuvajte se sumnjicenja, jer je sumnjicenje najlaznija pojava ".

Osnov sumnjicenju je samouvjerenost i omalovazavanje drugih, sto je i bilo povod prvog grijeha na svijetu, Iblisivog grijeha.

Dosta nam je upozorenje u ovom pravcu vjerodostojan hadis Muhammeda a. s.  : " Kada cujete covjeka da kaze : " Propadose ljudi ! znajte da je on taj ko ih upropastava ". ( Prenosi Muslim  ).

                              PADANJE  U  PROVALIJU  NEVJERSTVA

6) Vrhunac ekstremizma je kada dodje u pitanje svetost drugih, kada njihovi zivoti i imeci postanu izlozeni skrnavljenju, a to biva onda kada zavlada mracnjastvo " nevjerstva " i optuzivanja naroda da je napustio islam, zapravo da ga, stvarno, nije prihvatio. Ovo prdstavlja krajnji vid vjerskog ekstremizma, gdje se njegov protagonista nalazi na jednoj, a ostali narod na drugoj strani.

  Ovo je ono u sta su zapale Haridzije u pocetku islama, Haridzije koji su bili najpobozniji kad je u pitanju namaz, post i ucenje Kur'ana, medjutim, njihova misao nije bila zdrava.

Zato se na njih mogu odnositi rijeci Poslanika koje glase : " Vi omalozavate svoj namaz uz njihov, svoje klanjanje uz njihovo, svoje ucenje Kur'ana uz njihovo ", kao i rijeci : " Oni su prosli kroz vjeru kao sto strijelica probije metu, " ili njegove rijeci koje se odnose na njihovu vezu sa Kur'anom: " Njihovo ucenje Kur'ana ne prelazi grkljan ", ili njegove rijeci u kojima spominje njihovo karakteristicno svojstvo da oni " ubijaju pripadnike islama a da prizivaju idolopoklonike ".

Ovo njihovo posljednje svojstvo je dalo povoda jednom ucenjaku da kada je pao u ruke Haridzija i kada su ga pitali ko je, odgovori : "Ja sam idolopoklonik koji trazi utociste i koji zeli da cuje Allahov govor ".

Oni su mu  na to odgovorili : Duzni smo da ti pruzimo utociste i da te odvedemo gdje ces biti siguran, a zatim su mu proucili Allahove rijeci; " Ako neko od idolopoklonika zatrazi od tebe utociste, ti mu ( ga ) podaj, dok ne cuje Bozije rijeci, zatim ga opremi na njegovo sigurno mjesto " ( 9 : 6 )

A da im je rekao :" Ja sam musliman ", odsjekli bi mu glavu.

Ovo su neke istaknutije karakteristike i neki jasniji dokazi pretjerivanja i ekstremizma u vjeri.

 

 

                         

          

   

<< 01/2009 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

MOJI LINKOVI

18. Sarajevske tekije

Sadrzaj postova :
1. Ilmihal za svakog muslimana i muslimanku
2. Hudba hazreti Alije
3. Islamska uljudnost
4. Prinsipi tolerancije u islamu
5. Podsjednik u kurbanu
6. Sjecanje na umrle ibadetom 1,2,3 dio
7. Muradi bismile
8. Ilahije
9. Dani u sedmici
10. Sest vidova vjerskog ekstremizma

Sadrzaj postova :
11. Zikr I Irsad 1.i 2. dio
12. Asure.
13. Rifaiski Tarikat u Sarajevu
14. Kijam zikr u Naksibendijskim tekijama
15. Bektasijski Tarikat u Sarajevu
16. Sve Mehdije do danas ili od Kerbele do danas 1. i 2. dio
17. Kako je u nasoj Bosni ?


MusicPlaylist
Music Playlist at MixPod.com


MOJI FAVORITI
FC BAYERN MÜNCHEN - BAVARCI
DOWA.
F.C. Inter
Tišina
BAYERN BETTING SERVICE
U šupak kosmosa smo upali.
Hijab.....moj život
*¤*Svjedok vremena...*¤*
الاسلام هو حياتي -Islam je moj zivot
Ne volim januar.
Kod Allaha s.w.t. jedina priznata vjera - Islam
Arsenal Football Club ♥
BintUlBosna
~ ~
LIVERPOOL FC
F.C Barcelona
I FiGhT BaCk
►§ ®ł©Y §◄
A nebo uvijek čeka jer nebo je kraj.
BH KORIDE
Moji ručni radovi
metalka_17
Hodnici mašte.. ♥
više...

BROJAČ POSJETA
35940

Powered by Blogger.ba