beats by dre cheap

Današnju srdžbu ostavi za sutra

Općepoznata je mudrost koja ljude savjetuje da uvijek važne odluke donose ,, hladne glave ,,, jer su ih izražene emocije, i ljubav i mržnja , u stanju zaslijepiti i navesti ih da pogrešno postupe. Zgodan je primjer predaje o nekome čovjeku koji je dugo godina bio odsutan od kuće i kad je po povratku, prije negoli se ikome od ukućana javio, pogledao kroz prozor i ugledao svoju ženu u društvu nepoznatog mladića, jako se rasrdio. Prva mu je pomisao u toj žestokoj srdžbi bila da odmah upadne u kuću i ubije i nevjernu ženu i ,, njezinog ljubavnika ,,i već je tako vrele glave krenuo da to uradi, kad se sjetio savjeta jednoga staroga mudraca koji ga je savjetovao da uvijek današnju srdžbu ostavi za sutra. Osjećao je respekt prema tome starcu i odlučio da ga posluša, pa se tako neprimjetno udaljio od vrata i prenočiona sjenu u vlastitoj štali.

Kada sutradan probudio več je bio sasvim smiren. Otišao je svojoj ženi da hladne glave ustanovi šta je sve posrijedi — i saznao da je onaj ,, drski bestidnik ,, od juče niko drugi do njegov vlastiti sin koji je u godinama njegova odsustva izrastao u lijepog mladića. Pouka više nego jasna.

Primjera, nažalost, ima isuviše koji nam pokazuju kako srdžba čovjeka počesto vuče na nepromišljene postupke zbog kojih se on kasnije, kada se ,, ohladi ,, uglavnom kaje. Ali, ovo ne znaći da je srdžba uvijek i u svim situacijama loša. ( 1 ) U nekim situacijama ona može biti i dobra i opravdana — onda kada je uzrokovana nepravdom i zločinom i ako čovjeka navede na pravednu reakciju proti zla. Mjerilo je Šerijat — tamo gdje Allahov uzvišeni Zakon čovjeku kaže da se rasrdi i da mrzi, tu se srdžba i mržnja dobre, nisu loše, lijepe su nisu ružne ( 2 )

Prema tome, srdžba je dobra ako je uzrokovana šerijatski opravdanim razlozima, ali ako je istovremeno i reakcija na koju ona čovjeka uoućuje u skladu sa Šerijatom. Čak ni opravdana srdžba ne smije dovesti do nepravedne reakcije. Negativnost srdžbe upravo je naglašena najviše u tome što ona čovjeka lako može navesti na nepravedan postupak. Neophodno je stoga da srdžba kontroliše granicama Šerijata, jer samo poštivanje savršenoga Allahovog Zakona čovjeka sprečava da ga odvede u nepravednost. No problem je upravo u tom što čovjek u stanju sedžbe veoma lako može izgubiti kontrolu nad sobom i preći granice koje apsolutna Allahova pravda zacrtala.

U tome smislu za čovjeka je najbolje i najsigrnije da uvijek maksimalno izbjegava srdžbu, jer i pored svog njegovog znanja on ipak ne može biti potpuno siguran da je ona opravdana. A, čak i u onim slučajevima kada ima pravo da se rasrdi , on mora da uloži maksimalni napor da reaguje hladne glave , jer mu je to mnogo sigurniji način da izbjegne nepravedno postupanje.

Ni najbolji među ljudima, Allahovi vjerovjesnici i poslanici, nisu izuzeti od obaveze da ne smiju dopustiti da im srdžba bude nepravedna i da ih navede na pogrešan postupak. A, jedan od vjerovjesnika, dragi Allah najbolje zna zašto, ostao primjrom da ljudi nisu savršeni i da se čak i najbolji od njih ( Allahovim vjerovjesnicima i poslanicima ) može desiti slabost pogrešnoga postupanja u stanju srdžbe. To je Junus, alejhisselam.

Junus , alejhisselam

Junus , alejhisselam, je vjerovjesnik dragog Allaha čiji je slućaj prema uzvišenoj volji Allahovoj ostao svim budućim generacijama trajnom i veoma značajnom poukom o tome da svi ljudi, pa i vjerovjesnici i poslanici, ne mogu postići da njihov trud rezultira željenim plodovima ma koliko to oni željeli i trudili se — o tome odlučuje samo dragi Allah, a ljudi su dužni strpljivo čekati da se desi onako kako je On odredio dakako tek nakon što su u Njegovo ime ( sa bismillom ) na lijep, dozvoljen ( halal ) i čestit način učinili sve ono što su oni ojektivno mogli učiniti.

Isto tako , primjer njegov, kao što smo naprijed rekli, i u tome da ni vjerovjesnici i poslanici nisu izuzeti od obaveze da ne smiju dopustiti da im srdžba bude nepravedna i da ih navede na pogrešan postupak.

O Junusovoj, slejhisselam, vjerovjesničkoj / poslanićkoj deredži Kur”an donosi sasvim jasno svjedočanstvo :

Mi objavljujemo tebi kao što smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima nakon njega, a objavljivali smo i Ibrahimu, i Ismailu, i Jakubu i unucima, i Isau, i Ejjubu, i Junusu, i Harunu, i Sulejmanu, a Davudu smo dali Zebur, i poslanicima o kojima smo ti prije kazivali i poslanicima o kojima ti nismo kazivali, a Allah je, sigurno, s Musaom razgovarao, o poslanicima koji su vijesti radosne i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali. A Allah je silan i mudar.
( 4 : 163 – 165 )

I Mu ( Ibrahimu, alejhisselam ) poklonismo i Ishaka i Jakuba ; i svakog uputismo — a Nuha smo još prije uputili — i od potomaka njegovih Davuda, i Sulejmana, i Ejjuba, i Jusufa , i Musaa, i Haruna — eto, tako Mi nagrađujemo one koja dobra djela čine — i Zekerijjaa, i Jahjja, i Isaa, i Ilijasa –svi su oni bili dobri — i Ismaila i El-jese,a i Junusa i Luta — i svima smo prednost nad ostalim svjetom dali i neke pretke njihove i potomke njihove i braću njihovu– njih smo odabrali i na Pravi put im ukazali.
( 6 : 84 – 87 )

Junus , alejhisselam ,je vjerovatno rođen u Ninivi gdje je i odrstao. poput svoje braće u vjerovjesništvu, među svojim narodom se još od malih nogu isticao izuzetnom dobrotom, plemenitošću, čestitošću, blagošću i svim ostalim najljepšim osobinama kojima se jedan čovjek može okititi. Kao takav je, svugdje gdje bih se pojavio, bio izuzetno cijenjen i svi su ga voljeli.

Nije poznato u kojoj je dobi dobio Objavu, ali je bez sumnjeda se nakon toga svi svojim srcem posvetio vjerovjerovjesničkoj zadaći. Tako je Junus, alejhisselam, nošen željama najljepšim i ulažeći napore maksimalne, narod Ninive danonoćno na pravi put pozivao.

Ali, godine su neumitno prolazile a sav njegov trud nije rezultirao rezultatima koji bi ispunili njegova plemenita očekivanja. U toj jednoj frustirajućoj situaciji, gledajući svoj krajnje nemarni narod kako već godinama sa toliko upornošću odbija Allahove uzvišene upute i opomene, Junus, alejhisselam, je u jednom trenu pokazao ljudsku slabost i sebi je dopustio da se jako rasrdi i da u toj nepromišljenoj i nekontrolisanoj srdosti počini i krajnje ozbiljnu grešku — digao je ruke od svega i bez Allahovog dopuštenja napustio je svoj narod i svoju vjerovjesnićku zadaću. Namjera mu je bila da ode u neku daleku prekomorsku zemlju, tako da se zaputio ka obali i tamo se ukrcao na jednu lađu.

I da nije bio jedan od onih koji Allaha hvale …..

Kad je lađa zaplovila otvorenim morem , a Junus, alejhisselam, već neko vrijeme bio pomislio da ga je Allah neće kazniti, stigla je odredba Gospodara svih svjetova.More se iznenada strahovito uzburkalo i razbješnjeli talasi su preopterećnu lađu šibanu olujnim vjetrom počeli bacati na sve strane, prijeteći svakog trena da je prevrnu i potope.Putnici na lađi su bili u panici i odmah su, još jednom potvrđujući istinu na koju Kur.an jasno podsječa ( 9 ) — da se ljudi dok su u velikoj opasnosti vrlo brzo sjete svoga Gospodara i mole Mu se dok na Njega većinom zaboravljaju kada su sigurni, počeli Bogu dragome upućivati iskrene dove da ih spasi. Lađa je i dalje bila na ivici potpune propasti i minuti im protjecaše kao vječnost– i onda su im srca bila nadahnuta da shvate kako je uzročnik svega toga jedan od ljudi koji su na lađi i da ga, ako žele da opasnost prestane, moraju baciti u more. Kako nisu znali o kome je tačno riječ, odlućiše da bacanjem kocke odaberu onoga koji će biti bačen među uzburkane talase.

Bacili su kocku i kocka je svaki put padala na istog putnika –Junusa, alejhisselam. I njemu je već bilo sasvim jasno da je sve to zaslužena kazna koja ga je stigla od njegova Gospodara, pa ih je sve umirio rijrčima da je samo on taj koji mora podnijeti sankciju i da će biti oslobođeni straha i opasnosti čim ih on napusti i potom je skočio u more. Čim je to učinio more se odmah umirilo i lađa je otplovila svojim putem, a Junus, alejhisselam, je ostao sam plivajući na pučini u iščekivanju da se suoči sa svim onima što je odeđeno da mu se desi. Nije čekao isuviše dugo jer se uskoro pojavio ” hut “– ogromna riba, odnosno najvjerovatnije kit , koji ga je progutao.

I Junus je bio poslanik. I on pobježe na jednu lađu prepunu i baci kocku i kocka na njega pade, i riba ga proguta, a bio je zaslužio prijekor. ( 37 : 139 – 142 )

SEJJIDI SUAD MUTEKIJA
http://sejjidsuadmutekija.blogger.ba
08/05/2018 22:11